Četiri dizajnerske odluke zbog kojih je talavo drukčiji

Većina mobilnih preglednika zapravo su preglednici za računalo smanjeni da stanu na mobitel. Adresna traka je na vrhu, kartice se skrivaju iza broja, a sve skupa pretpostavlja da uređaj držiš u jednoj ruci i drugom pokazuješ po njemu. Radi, onako kako mnogo stvari iz ere računala još nekako radi na mobitelu.

Kad smo gradili talavo, okladili smo se na nekoliko drukčijih stvari. Nijedna sama po sebi nije upadljiva. Zajedno su razlog zašto se čini da talavo pripada mobitelu, a ne da je samo na mobitelu. Evo četiri najvažnije.

Prilagođen jednoj ruci

Mobiteli su postali visoki. Vrh zaslona je danas za većinu palaca pravo istezanje, a ipak upravo tamo gotovo svaki preglednik i dalje stavlja adresnu traku i kontrole. Zato ili pomičeš mobitel niz dlan (ono malo ispuštanje i hvatanje koje svi rade) ili posežeš drugom rukom.

talavo sve za čim stvarno posežeš stavlja na dno, unutar luka tvog palca: adresu, natrag i naprijed, otvorene kartice, izbornike. Cijeli preglednik zamišljen je tako da njime upravljaš rukom koja ga već drži, u vlaku, u šetnji, s kavom u drugoj ruci. Zvuči kao sitnica dok to ne postane nešto što radiš četiristo puta dnevno. Nismo pronašli nijedan drugi mobilni preglednik koji je od početka izgrađen za jednu ruku, što nas još uvijek iznenađuje.

Kartice kao čipovi

U pregledniku na računalu kartice su jednostavno tu, red na vrhu koji vidiš i na koji klikneš. Uvijek znaš što imaš otvoreno, a prebacivanje je jedan klik. Svaki mobilni preglednik to je tiho izbacio. Umjesto toga dobiješ broj, dodirneš ga, iskoči zaseban zaslon s mrežom, pronađeš karticu i ponovno dodirneš. Prebacivanje kartica postalo je mali izlet.

talavo kartice drži kao red čipova uz donji rub, svaki sa svojom ikonom stranice i naslovom, a aktivna je istaknuta. Dodirni čip za prebacivanje. Povuci čip prema gore da ga zatvoriš. To je cijela interakcija i to je ona konvencija s računala koja nam je na mobitelu najviše nedostajala. Čudno je da je tako rijetka, jer je korist odmah jasna: kartice prestaju biti mjesto koje posjećuješ i ponovno postaju nešto što jednostavno vidiš.

Plutajuće kartice

iOS ima pregled poveznice, onaj mali uvid koji dobiješ kad pritisneš i držiš poveznicu. Kvaka je u tome što je to mrtva slika. Ne možeš je pomicati, dodirnuti ništa u njoj, zumirati ni uopće koristiti stranicu. To je pogled, a ne posjet, a preglednici koji nude pregled nasljeđuju isto ograničenje.

Plutajuća kartica u aplikaciji talavo tu ideju shvaća ozbiljno. Pritisni i drži bilo koju poveznicu i stranica isplovi kao Liquid Glass kartica, i to prava, živa kartica. Možeš je pomicati, dodirivati njezine gumbe, ispuniti polje, zumirati, čak i listati natrag i naprijed unutar nje, sve bez napuštanja stranice na kojoj si bio. Kad završiš, dodirni zatamnjeni prostor oko kartice (ili gumb za zatvaranje) i vraćaš se točno gdje si bio, s istim položajem pomicanja. Ako se pokaže da je želiš zadržati, jednim je dodirom pretvaraš u punu karticu. To je iOS pregled na steroidima: potpuna, jednokratna sesija pregledavanja koja živi iznad tvoje trenutne.

Usput tiho popravlja i dvije stvari koje drugi preglednici rade krivo. Poveznice postavljene da se otvaraju u novoj kartici, koje mnogi mobilni preglednici tiho progutaju pa se ništa ne dogodi kad ih dodirneš, umjesto toga otvaraju se u plutajućoj kartici. A kad te kratka poveznica ili oglas prebacuje s jedne stranice na drugu, talavo uhvati preusmjeravanje i u plutajućoj kartici prikaže pravo odredište umjesto da te otrgne sa stranice. Poanta je u svakom slučaju ista: poveznicu bi trebao moći slijediti a da ne izgubiš mjesto na kojem si.

Liquid Glass posvuda

Na iOS-u 26 sučelje aplikacije talavo izgrađeno je na Appleovom pravom Liquid Glassu, istom materijalu koji koriste sustav i Safari, uz zamućeni materijal kao zamjenu na starijim verzijama. Alatne trake, čipovi kartica, plutajuća kartica, izbornici: lome i zamućuju sve iza sebe, pa se sučelje doima kao dio operacijskog sustava, a ne kao ravan sloj prikrpan preko weba.

To je dio koji većina preglednika trećih strana preskače. Usvajanje najnovijeg izgleda sustava je posao bez očite značajke kojom se možeš pohvaliti, pa obično kasne verziju ili dvije i na uređaju djeluju pomalo strano, kao aplikacija s nekog drugog mobitela. Safari, naravno, izgleda izvorno, jer i jest izvoran. Htjeli smo da se i talavo tako doima, kao da je stigao s mobitelom.

Zajednička nit

Ništa od ovoga nisu značajke za tablicu specifikacija i većinu ih nećeš naći u usporednoj tablici. Zapravo je to ista oklada napravljena četiri puta: preglednik treba pristajati uređaju na kojem radi i ruci koja ga drži, a ne računalu na kojem je odrastao. Za jednu ruku, kartice koje vidiš, poveznice koje slijediš bez odlaska, sučelje koje se doima kao dio sustava. Zajedno su glavni razlog zašto je talavo drukčiji već prvi put kad ga koristiš, i prije nego što primijetiš zašto.

Ako razliku želiš osjetiti umjesto da o njoj čitaš, talavo je besplatan na App Storeu. Ostatak onoga što radi, blokiranje oglasa, zvuk u pozadini i Zen način koji skriva feed, opisan je u članku zašto mirniji mobitel.